Kako podržati detoksikacijske tjelesne sustave 

Detoksikacija je najvjerojatnije jedna od najčešće zloupotrijebljenih riječi u vezi s prehranom te je posljednjih godina zbog brojnih rigoroznih protokola poprimila negativnu konotaciju. Zbog tih protokola često dodatno izbacujemo iz prehrane hranjive tvari koje su potrebne našim detoksikacijskim sustavima. Time, protivno željenom učinku, detoksikaciju čak i usporavamo.

Čovjek i ostala živa bića oduvijek su živjeli u toksičnim okruženjima gdje je u zraku bila veća koncentracija tvari štetnih za zdravlje. Detoksikacijski procesi u tijelu prilagođivali su se okolišu. Činjenica je pak da je čovjek posljednjih desetljeća dodatno izložen većoj količini te najrazličitijim novim kemikalijama i toksinima koji su posljedica globalizacije i industrijalizacije. Izloženosti toksinima uvelike pridonose i kontaminirana voda i hrana. Osim toga tijelo se ne može toliko brzo prilagoditi koliko brzo nastaju novi sintetični spojevi.

Toksini su egzogenog (lijekovi, aditivi u hrani, kućanska sredstva za čišćenje, pesticidi, herbicidi…) i endogenog podrijetla (bakterijski endotoksini – lipopolisaharidi i krajnji produkti metabolizma). Budući da je većina toksina topiva u mastima, lako se akumuliraju i ostaju u tijelu dulje vremena što pak može izazvati ozbiljne zdravstvene posljedice.

Unatoč tomu ljudsko tijelo ima učinkovite enzimske sustave za uklanjanje štetnih tvari koji se uglavnom nalaze u jetri i crijevima te su opremljeni za pretvaranje spojeva topivih u mastima u spojeve topive u vodi koji se naposljetku izlučuju putem mokraće ili stolice. U zdravih ljudi procesi su detoksikacije uravnoteženi i dobro funkcioniraju. U slučaju bolesti, prilikom velikog ili kroničnog izlaganja toksinima, duhanskim proizvodima, lijekovima, alkoholu… ili pak u slučaju nedostatka vitamina i minerala ti su detoksikacijski sustavi oslabljeni. 

Detoksikacijske sustave možemo podržati dobrim načinom života i smanjenjem izlaganja toksinima, odnosno unosom odgovarajuće hrane u tijelo. Detoksikacija počinje prehranom jer stanicama za detoksikaciju treba puno energije i mikro hranjivih tvari (vitamina, minerala) koji čine kofaktore enzima i sudjeluju u procesima detoksikacije.

O kakvoj je izloženosti toksinima riječ? 

Ljudsko tijelo dnevno je izloženo stotinama kemijskih tvari koje dolaze iz hrane, vode i zraka. Zasad o toksinima ostaje još puno toga nepoznato. Godišnje se stvori više od 80.000 novih umjetnih kemikalija čiji utjecaj još nije poznat, a manje od 5000 ih je ispitano u pogledu toksičnog utjecaja na ljude. 

Nije moguće u potpunosti spriječiti izloženost i stvoriti okoliš bez toksina. Čak i ako konzumiramo ekološki proizvedenu hranu, ona tijekom transporta postaje kontaminirana onečišćujućim tvarima iz okoliša. Prirodno nije uvijek dobro za zdravlje, a ni sintetične kemikalije nisu uvijek opasne. 

Naše se tijelo bori protiv egzogenih (ksenobiotici) i endogenih toksina (endobiotici). 

Endobiotici su produkti vlastitog metabolizma (npr. hormoni, neurotransmiteri, histamin…) koji postaju štetni kada su prisutni u koncentracijama koje su veće od normalnih razina. 

Ksenobiotici su kemijske tvari koje su obično u ljudskom organizmu, odnosno nisu prisutne u okruženju živih organizama te izazivaju negativne posljedice za zdravlje poput hormonskih poremećaja, upalnih procesa i oksidativnog stresa, štete radu crijeva… Mogu biti sintetične onečišćujuće tvari ili prirodno proizvedeni toksini koji inače čine obrambeni mehanizam drugih živih bića (npr. gljiva). 

Kemikalije spadaju u različite skupine: 

• postojane organske onečišćujuće tvari,
• poliaromatski ugljikovodici,
• poliklorirani bifenili, 
• bisfenoli,
• pesticidi,
• teški metali,
• mikotoksini i 
• bakterijski toksini.

Što je detoksikacija i kako se odvija?

Detoksikacija je prirodan proces tijela, tj. vitalna zadaća stanica, te obuhvaća kemijske i mehaničke procese u okviru kojih se štetne tvari pretvaraju u oblik koji nije štetan za tijelo, razgrađuju i izlučuju iz tijela. 

Tijelo ima sposobnost detoksikacije u koju su uključeni brojni organi: jetra, crijeva, bubrezi, koža, pluća, masno tkivo, limfni i imunosni sustav.

Detoksikacija je složen proces koji obuhvaća mobilizaciju, biotransformaciju i izlučivanje kako egzogenih tako i endogenih otrovnih tvari iz tijela. Najvažniju ulogu u detoksikaciji igraju jetra i crijevne stanice debelog crijeva. Detoksikacija se u manjoj mjeri odvija i u ostalim organima.

Svaka tvar, tj. hranjiva tvar, toksin… koja uđe u tijelo kroz crijeva, pluća ili kožu putuje krvlju najprije do jetre na »čišćenje«. Primjerice krv iz crijeva najprije putuje do jetre gdje se odvijaju detoksikacija i čišćenje, a tek nakon toga dalje kroz tijelo do ostalih stanica.

Proces detoksikacije možemo u grubim crtama podijeliti na 3 faze koje se moraju odvijati usklađeno:

1. U prvoj fazi (funkcionalizacija) različitim se procesima (oksidacija, redukcija, hidroliza) stvara mjesto reakcije kako bi se kasnije toksini topivi u mastima pretvorili u polarnije oblike. Naime, većina je toksina topiva u mastima zbog čega se lako akumuliraju u masnom tikvu. Međutim, ako se pretvore u topive u vodi, lakše se mogu izlučiti putem mokraće ili žuči. 

U ovoj fazi u procesima sudjeluje više enzima, a među najvažnijima su enzimi iz super obitelji citokrom P450 (CYP) koji kataliziraju eliminaciju više vrsta lijekova i toksina (pesticida, herbicida, testosterona…). Nakon prve faze, spojevi su često još toksičniji od izvornih oblika, a osim toga u procesu nastaju slobodni radikali – ako u nastavku u drugoj fazi ne dođe do metabolizma tih metabolita, mogu nastati stanična oštećenja. Enzimi iz prve faze prisutni su i u crijevima, bubrezima, plućima, pa čak i mozgu.
 
 Za enzimsko djelovanje potrebne su različite hranjive tvari (vitamini B-kompleksa, glutation, razgranate aminokiseline…), a osim toga u ovoj su fazi potrebne i različite vrste antioksidansa (karoteni, askorbinska kiselina, selenij, bakar, cink, koenzim Q10, NAC, alfa-lipoična kiselina, polifenoli iz zelenog čaja, kurkumin…) koje možemo unijeti odgovarajućom hranom. 

U drugoj fazi na redu je konjugacija tijekom koje se toksičnom međuproduktu na mjesto reakcije dodaju bočne skupine topive u vodi. Time se smanjuje toksičnost te spoj postaje polaran, topiv u vodi, što olakšava njegovo izlučivanje putem mokraće i žuči. Može se vezati s različitim spojevima (sulfatima, glutationom, različitim aminokiselinama, acetilnim i metilnim skupinama, glukuronskom kiselinom…). 

U tim reakcijama su potrebni prekursori (NAC) i kofaktori (minerali, vitamini) koje unosimo hranom. Za uspješnu detoksikaciju potrebne su i aminokiseline koje sadržavaju sumpor: metionin, cistein i taurin. Dobri su izvori tih aminokiselina jaja, meso peradi, brazilski orasi, sezam, spirulina…

Hranjive tvari koje podržavaju drugu fazu koja obuhvaća 6 ključnih detoksikacijskih putova: 

· konjugacija sulfatom uklanja žučne kiseline, neurotransmitere i steroidne hormone. Ovaj put podržava hrana s većim sadržajem sumpora poput jaja, mesa, krstašica (cvjetača, brokula) i lukova (crveni luk, češnjak);

· konjugacija aminokiselinama u okviru koje su za dobro djelovanje potrebne aminokiseline glicin, taurin i cistein. Možemo ih naći kako u izvorima životinjskog (piletina, puretina, ribe, jaja) tako i biljnog podrijetla (mahunarke i orasi). Ovaj put podržava dostatan unos bjelančevina;

· konjugacija glutationom odgovorna je za uklanjanje teških metala i bakterijskih toksina. Ovaj put također podržavaju krstašice, slatki krumpir, kurkumin, češnjak, vitamin C i N-acetil cistein. Nedostatak cinka, selenija i vitamina B ga pak inhibiraju;

· konjugacija acetilom jest glavni put degradacije aromatskih amina, histamina, serotonina, anilinskih bojila;

· put koji uključuje glukuronsku kiselinu pomaže u detoksikaciji bilirubina i steroidnih hormona. Procjenjuje se da se ovim putom eliminira 40 – 70 % lijekova; 

· metilacijski put pridonosi uklanjanju viška estrogena, histamina, dopamina, noradrenalina… Enzimima u ovom procesu potrebni su za dobro djelovanje magnezij, vitamini B-kompleksa, metionin (meso peradi, ribe, brazilski orasi, sezam), betain (cikla) i holin (jaja, jetra ili sojin lecitin).

3. U trećoj fazi biotransformirani polarni produkti izlučuju se putem žuči kroz stolicu ili putem mokraće. 

Kako podržati tijelo za bolju detoksikaciju?

Tijelo ima sposobnost detoksikacije, a naša je zadaća da ga u tomu što bolje podržimo. To možemo činiti na svakodnevnoj razini dobrim načinom života koji obuhvaća smanjenje unosa toksina hranom i pićem, gubitak prekomjerne tjelesne težine, prestanak pušenja, svakodnevnu fizičku aktivnost, saunu, dobre prehrambene navike koje uključuju unos hrane koja podržava organe za detoksikaciju, dostatan unos tekućine, zdrav probavni sustav, regulaciju stresa i dostatan san, kao i opuštanje. 

Hrana koja podržava detoksikaciju

Treba imati na umu da procese detoksikacije najučinkovitije podržava cjelokupan način života, a ne samo pojedinačne, izolirane namirnice. Međutim, poznato je da prehrana ima velik utjecaj na rad tjelesnih sustava, a time i na proces detoksikacije. Hrana može potaknuti, ali i usporiti detoksikaciju, što pak može ovisiti i o dozi aktivnih tvari. Stoga je važna raznolikost u konzumiranju hrane, a ne samo usredotočenost na pojedinačnu vrstu hrane. 

Važno je spomenuti: 

1. Prehrambena vlakna

Unos prehrambenih vlakana donosi brojne povoljne fiziološke učinke, i to ne samo lokalno na crijeva već i na razini sustava. Zdravlje crijeva blisko je povezano sa svim najvažnijim detoksikacijskim sustavima, a ta se veza u stručnoj literaturi naziva crijevno–jetrenom, crijevno–bubrežnom i crijevno–kožnom osi.

Gastrointestinalni trakt predstavlja prvi dodir s ksenobioticima iz hrane i vode, ali i lijekova s obzirom na to da većinu unosimo peroralno. Crijeva predstavljaju fizičku barijeru, a osim toga enzimi za detoksikaciju prisutni su u crijevima u većim koncentracijama zbog čega su ona odmah iza jetre drugo najvažnije mjesto za detoksikaciju. 

Prehrambena vlakna igraju iznimno važnu ulogu kada je riječ o zdravlju crijeva. Ona reguliraju sastav crijevne mikrobiote koja može metabolitima inhibirati ili inducirati procese detoksikacije, a osim toga utječu na imunološku i hormonsku reakciju te ključno pridonose dobroj crijevnoj barijeri. Dobra crijevna barijera sprječava ulazak lipopolisaharida (endotoksina) i ostalih štetnih tvari kroz crijeva u krv, što u nastavku značajno utječe na zaštitu ostalih detoksikacijskih organa (jetre i bubrega). 

Crijeva i prehrambena vlakna čine važan dio treće faze detoksikacije – eliminacije. Prehrambena vlakna pomažu u oblikovanju stolice, vezanju viška spojeva i žuči te njihovu izlučivanju. Osim toga pomažu u sprječavanju i liječenju nealkoholno masne jetre, tj. stanja u kojem je detoksikacija narušena.

2. Krstašice

Krstašice su važan dio prehrane koja podržava detoksikaciju jer sadržavaju glukozinolate koji se obradom (rezanjem, žvakanjem) pretvaraju u izotiocijanate. Izotiocijanati sprječavaju preveliku produkciju toksičnih međumetabolita i potiču određene putove druge faze detoksikacije. U skupinu krstašica spadaju: brokula, cvjetača, kelj, kelj pupčar, potočarka, kupus, rotkvice, repa, koraba… Cilj neka bude unos krstašica na dnevnoj razini.

3. Obojene namirnice

Kako je opisano u gornjem dijelu članka, tijekom detoksikacije nastaju reaktivni kisikovi spojevi (slobodni radikali) koji reagiraju s bjelančevinama i genskim materijalom te time nanose štetu stanicama. Stoga treba povesti računa o dostatnom unosu antioksidansa koje, prije svega, sadržavaju obojeno voće i povrće. U procesu detoksikacije važni su karotenoidi (narančasta – mrkva), vitamin C, vitamin E (orasi, sjemenke i njihova ulja), bioflavonoidi (paprika, borovnice)… 

Detoksikacija je stalan tjelesni proces. Naše tijelo odrađuje izniman posao u zaštiti našeg zdravlja i sposobno je ukloniti većinu toksičnog materijala koji završava u našem organizmu.

Učinkovitost detoksikacije ovisi o godinama života (sposobnost detoksikacije pada starenjem), spola (razina enzima u muškaraca i žena razlikuje se), genskih polimorfizama (pojedine osobe npr. bolje uklanjaju lijekove zbog čega imaju manje neželjenih učinaka), pojedinih bolesti i načina života. 

Ključna strategija za smanjenje akumulacije toksina obuhvaća izbjegavanje, odnosno smanjenje izloženosti toksinima i pružanje podrške detoksikacijskim tjelesnim sustavima putem odgovarajuće prehrane i načina života.

LITERATURA:

1.     Aronica, L., Ordovas, J. M., Volkov, A., Lamb, J. J., Stone, P. M., Minich, D., Leary, M., Class, M., Metti, D., Larson, I. A., Contractor, N., Eck, B., Bland, J. S. (2022). Genetic Biomarkers of Metabolic Detoxification for Personalized Lifestyle Medicine. Nutrients. 

2.     Bolognesi, G., Bacalini, M. G., Pirazzini, C., Garagnani, P., Giuliani, C. (2022). Evolutionary Implications of Environmental Toxicant Exposure. Biomedicines.

3.     DeAnn, J. L. (1998). The Detoxification Enzyme Systems. Alternative Medicine Review. 

4.     Hodges, R. E., & Minich, D. M. (2015). Modulation of Metabolic Detoxification Pathways Using Foods and Food-Derived Components: A Scientific Review with Clinical Application. Journal of nutrition and metabolism.

5.     Grant, D. M. (1991). Detoxification Pathways in the Liver. In: Harkness, R. A., Pollitt, R. J., Addison, G. M. (eds) Journal of Inherited Metabolic Disease. Springer, Dordrecht.