Kako podržati detoksikacijske tjelesne sisteme 

Detoksikacija je najvjerovatnije jedna od najčešće zloupotrijebljenih riječi u vezi s ishranom te je posljednjih godina zbog brojnih rigoroznih protokola poprimila negativnu konotaciju. Zbog tih protokola često dodatno izbacujemo iz ishrane hranljive materije koje su potrebne našim detoksikacijskim sistemima. Time, protivno željenom efektu, detoksikaciju čak i usporavamo.

Čovjek i ostala živa bića oduvijek su živjeli u toksičnim okruženjima gdje je u zraku bila veća koncentracija materija štetnih za zdravlje. Detoksikacijski procesi u tijelu prilagođavali su se okolini. Činjenica je pak da je čovjek posljednjih desetljeća dodatno izložen većoj količini te najrazličitijim novim hemikalijama i toksinima koji su posljedica globalizacije i industrijalizacije. Izloženosti toksinima uveliko doprinose i kontaminirana voda i hrana. Osim toga tijelo se ne može toliko brzo prilagoditi koliko brzo nastaju nova sintetička jedinjenja.

Toksini su egzogenog (lijekovi, aditivi u hrani, kućna sredstva za čišćenje, pesticidi, herbicidi…) i endogenog porijekla (bakterijski endotoksini – lipopolisaharidi i krajnji produkti metabolizma). Budući da je većina toksina rastvorljiva u mastima, lako se akumulišu i ostaju u tijelu duže vremena što pak može izazvati ozbiljne zdravstvene posljedice.

Uprkos tome ljudsko tijelo ima efikasne enzimske sisteme za uklanjanje štetnih materija koji se uglavnom nalaze u jetri i crijevima i opremljeni su za pretvaranje jedinjenja rastvorljivih u mastima u jedinjenja rastvorljiva u vodi koja se na kraju izlučuju putem mokraće ili stolice. Kod zdravih ljudi procesi detoksikacije su uravnoteženi i dobro funkcionišu. U slučaju bolesti, prilikom velikog ili hroničnog izlaganja toksinima, duhanskim proizvodima, lijekovima, alkoholu… ili pak u slučaju nedostatka vitamina i minerala ti su detoksikacijski sistemi oslabljeni. 

Detoksikacijske sisteme možemo podržati dobrim načinom života i smanjenjem izlaganja toksinima, odnosno unosom odgovarajuće hrane u tijelo. Detoksikacija počinje ishranom jer ćelijama treba za detoksikaciju puno energije i mikro hranljivih materija (vitamina, minerala) koji čine kofaktore enzima i učestvuju u procesima detoksikacije.

O kakvoj je izloženosti toksinima riječ? 

Ljudsko tijelo je dnevno izloženo stotinama hemijskih materija koje dolaze iz hrane, vode i zraka. Zasad o toksinima ostaje još puno toga nepoznato. Godišnje se stvori više od 80.000 novih vještačkih hemikalija čiji uticaj još nije poznat, a manje od 5000 ih je ispitano u pogledu toksičnog uticaja na ljude. 

Nije moguće u potpunosti spriječiti izloženost i stvoriti okolinu bez toksina. Čak i ako konzumiramo ekološki proizvedenu hranu, ona tokom transporta postaje kontaminirana zagađujućim materijama iz okoline. Prirodno nije uvijek dobro za zdravlje, a ni sintetičke hemikalije nisu uvijek opasne. 

Naše tijelo se bori protiv egzogenih (ksenobiotici) i endogenih toksina (endobiotici). 

Endobiotici su produkti vlastitog metabolizma (npr. hormoni, neurotransmiteri, histamin…) koji postaju štetni kada su prisutni u koncentracijama koje su veće od normalnih nivoa. 

Ksenobiotici su hemijske materije koje su obično u ljudskom organizmu, odnosno nisu prisutne u okruženju živih organizama, i izazivaju negativne posljedice za zdravlje poput hormonalnih poremećaja, upalnih procesa i oksidativnog stresa, štete radu crijeva… Mogu biti sintetičke zagađujuće materije ili prirodno proizvedeni toksini koji inače čine odbrambeni mehanizam drugih živih bića (npr. gljiva). 

Hemikalije spadaju u različite grupe: 

• postojane organske zagađujuće materije,
• poliaromatski ugljovodonici,
• polihlorisani bifenili, 
• bisfenoli,
• pesticidi,
• teški metali,
• mikotoksini i 
• bakterijski toksini.

Šta je detoksikacija i kako se odvija?

Detoksikacija je prirodan proces tijela, tj. vitalan zadatak ćelija, i obuhvaća hemijske i mehaničke procese u okviru kojih se štetne materije pretvaraju u oblik koji nije štetan za tijelo, razgrađuju i izlučuju iz tijela. 

Tijelo ima sposobnost detoksikacije u koju su uključeni brojni organi: jetra, crijeva, bubrezi, koža, pluća, masno tkivo, limfni i imunosistem.

Detoksikacija je složen proces koji obuhvaća mobilizaciju, biotransformaciju i izlučivanje kako egzogenih tako i endogenih otrovnih materija iz tijela. Najvažniju ulogu u detoksikaciji igraju jetra i crijevne ćelije debelog crijeva. Detoksikacija se u manjoj mjeri odvija i u ostalim organima.

Svaka materija, tj. hranljiva materija, toksin… koja uđe u tijelo kroz crijeva, pluća ili kožu putuje krvlju prvo do jetre na »čišćenje«. Na primjer krv iz crijeva prvo putuje do jetre gdje se odvijaju detoksikacija i čišćenje, a tek nakon toga dalje kroz tijelo do ostalih ćelija. 

Proces detoksikacije možemo u grubim crtama podijeliti na 3 faze koje se moraju odvijati usklađeno:

1. U prvoj fazi (funkcionalizacija) različitim procesima (oksidacija, redukcija, hidroliza) stvara se mjesto reakcije kako bi se kasnije toksini rastvorljivi u mastima pretvorili u polarnije oblike. Naime, većina toksina je rastvorljiva u mastima zbog čega se lako akumulišu u masnom tikvu. Međutim, ako se pretvore u rastvorljive u vodi, lakše se mogu izlučiti putem mokraće ili žuči. 

U ovoj fazi u procesima učestvuje više enzima, a među najvažnijima su enzimi iz super porodice citohrom P450 (CYP) koji katalizuju eliminaciju više vrsta lijekova i toksina (pesticida, herbicida, testosterona…). Nakon prve faze, jedinjenja su često još toksičnija od izvornih oblika, a osim toga u procesu nastaju slobodni radikali – ako u nastavku u drugoj fazi ne dođe do metabolizma tih metabolita, mogu nastati ćelijska oštećenja. Enzimi iz prve faze su prisutni i u crijevima, bubrezima, plućima, pa čak i mozgu.
 
 Za enzimsko djelovanje su potrebne različite hranljive materije (vitamini B-kompleksa, glutation, razgranate aminokiseline…), a osim toga u ovoj fazi su potrebne i različite vrste antioksidanata (karoteni, askorbinska kiselina, selen, bakar, cink, koenzim Q10, NAC, alfa-lipoična kiselina, polifenoli iz zelenog čaja, kurkumin…) koje možemo unijeti odgovarajućom hranom. 

2. U drugoj fazi je na redu konjugacija tokom koje se toksičnom međuproduktu na mjesto reakcije dodaju bočne grupe rastvorljive u vodi. Time se smanjuje toksičnost te jedinjenje postaje polarno, rastvorljivo u vodi, što olakšava njegovo izlučivanje putem mokraće i žuči. Može se vezati s različitim jedinjenjima (sulfatima, glutationom, različitim aminokiselinama, acetilnim i metilnim grupama, glukuronskom kiselinom…). 

U tim reakcijama su potrebni prekursori (NAC) i kofaktori (minerali, vitamini) koje unosimo hranom. Za uspješnu detoksikaciju potrebne su i aminokiseline koje sadrže sumpor: metionin, cistein i taurin. Dobri izvori tih aminokiselina su jaja, meso peradi, brazilski orasi, susam, spirulina…

Hranljive materije koje podržavaju drugu fazu koja obuhvaća 6 ključnih detoksikacijskih puteva: 

· konjugacija sulfatom uklanja žučne kiseline, neurotransmitere i steroidne hormone. Ovaj put podržava hrana s većim sadržajem sumpora poput jaja, mesa, krstašica (karfiol, brokoli) i lukova (crveni luk, bijeli luk);

· konjugacija aminokiselinama u okviru koje su za dobro djelovanje potrebne aminokiseline glicin, taurin i cistein. Možemo ih naći kako u izvorima životinjskog (piletina, ćuretina, ribe, jaja) tako i biljnog porijekla (mahunarke i orasi). Ovaj put podržava dovoljan unos bjelančevina;

· konjugacija glutationom je odgovorna za uklanjanje teških metala i bakterijskih toksina. Ovaj put također podržavaju krstašice, slatki krompir, kurkumin, bijeli luk, vitamin C i N-acetil cistein. Nedostatak cinka, selena i vitamina B ga pak inhibiraju;

· konjugacija acetilom je glavni put degradacije aromatskih amina, histamina, serotonina, anilinskih boja;

· put koji uključuje glukuronsku kiselinu pomaže u detoksikaciji bilirubina i steroidnih hormona. Procjenjuje se da se ovim putem eliminiše 40-70% lijekova.

· metilacijski put doprinosi uklanjanju viška estrogena, histamina, dopamina, noradrenalina… Enzimima u ovom procesu su potrebni za dobro djelovanje magnezij, vitamini B-kompleksa, metionin (meso peradi, ribe, brazilski orasi, susam), betain (cvekla) i holin (jaja, jetra ili sojin lecitin).

3. U trećoj fazi biotransformisani polarni produkti izlučuju se putem žuči kroz stolicu ili putem mokraće. 

Kako podržati tijelo za bolju detoksikaciju?

Tijelo ima sposobnost detoksikacije, a naš je zadatak da ga u tome što bolje podržimo. To možemo činiti na svakodnevnoj bazi dobrim načinom života koji obuhvaća smanjenje unosa toksina hranom i pićem, gubitak prekomjerne tjelesne težine, prestanak pušenja, svakodnevnu fizičku aktivnost, saunu, dobre prehrambene navike koje uključuju unos hrane koja podržava organe za detoksikaciju, dovoljan unos tečnosti, zdrav probavni sistem, regulaciju stresa i dovoljan san, kao i opuštanje.

Hrana koja podržava detoksikaciju

Treba imati na umu da procese detoksikacije najefikasnije podržava cjelokupan način života, a ne samo pojedinačne, izolovane namirnice. Međutim, poznato je da ishrana ima velik uticaj na rad tjelesnih sistema, a time i na proces detoksikacije. Hrana može podstaći, ali i usporiti detoksikaciju, što pak može zavisiti i od doze aktivnih supstanci. Zato je važna raznolikost u konzumiranju hrane, a ne samo usredsređenost na pojedinačnu vrstu hrane. 

Važno je spomenuti: 

1. Prehrambena vlakna

Unos prehrambenih vlakana donosi brojne povoljne fiziološke efekte, i to ne samo lokalno na crijeva već i na nivou sistema. Zdravlje crijeva je blisko povezano sa svim najvažnijim detoksikacijskim sistemima, a ta se veza u stručnoj literaturi naziva crijevno–jetrenom, crijevno–bubrežnom i crijevno–kožnom osovinom.

Gastrointestinalni trakt predstavlja prvi dodir s ksenobioticima iz hrane i vode, ali i lijekova s obzirom na to da većinu unosimo peroralno. Crijeva predstavljaju fizičku barijeru, a osim toga enzimi za detoksikaciju su prisutni u crijevima u većim koncentracijama zbog čega su ona odmah iza jetre drugo najvažnije mjesto za detoksikaciju. 

Prehrambena vlakna igraju izuzetno važnu ulogu kada je riječ o zdravlju crijeva. Ona regulišu sastav crijevne mikrobiote koja može metabolitima inhibirati ili inducirati procese detoksikacije, a osim toga utiču na imunološku i hormonalnu reakciju i ključno doprinose dobroj crijevnoj barijeri. Dobra crijevna barijera sprečava ulazak lipopolisaharida (endotoksina) i ostalih štetnih materija kroz crijeva u krv, što u nastavku značajno utiče na zaštitu ostalih detoksikacijskih organa (jetre i bubrega). 

Crijeva i prehrambena vlakna čine važan dio treće faze detoksikacije – eliminacije. Prehrambena vlakna pomažu u oblikovanju stolice, vezanju viška jedinjenja i žuči i njihovom izlučivanju. Osim toga pomažu u sprečavanju i liječenju nealkoholno masne jetre, tj. stanja u kojem je detoksikacija narušena. 

2. Krstašice

Krstašice su važan dio ishrane koja podržava detoksikaciju jer sadrže glukozinolate koji se obradom (rezanjem, žvakanjem) pretvaraju u izotiocijanate. Izotiocijanati sprečavaju preveliku produkciju toksičnih međumetabolita i podstiču određene puteve druge faze detoksikacije. U grupu krstašica spadaju: brokoli, karfiol, kelj, kelj pupčar, potočarka, kupus, rotkvice, repa, keleraba… Cilj neka bude unos krstašica na dnevnoj bazi.

3. Obojene namirnice

Kako je opisano u gornjem dijelu članka, tokom detoksikacije nastaju reaktivna kisikova jedinjenja (slobodni radikali) koja reaguju s bjelančevinama i genskim materijalom i time nanose štetu ćelijama. Zato treba povesti računa o dovoljnom unosu antioksidanata koje, prije svega, sadrže obojeno voće i povrće. U procesu detoksikacije su važni karotenoidi (narandžasta – mrkva), vitamin C, vitamin E (orasi, sjemenke i njihova ulja), bioflavonoidi (paprika, borovnice)…

Detoksikacija je neprekidan tjelesni proces. Naše tijelo odrađuje izuzetan posao u zaštiti našeg zdravlja i sposobno je ukloniti većinu toksičnog materijala koji završava u našem organizmu.

Efikasnost detoksikacije zavisi od godina života (sposobnost detoksikacije pada starenjem), spola (nivo enzima kod muškaraca i žena se razlikuje), genskih polimorfizama (pojedine osobe npr. bolje uklanjaju lijekove zbog čega imaju manje neželjenih efekata), pojedinih bolesti i načina života. 

Ključna strategija za smanjenje akumulacije toksina obuhvaća izbjegavanje, odnosno smanjenje izloženosti toksinima i pružanje podrške detoksikacijskim tjelesnim sistemima putem odgovarajuće ishrane i načina života.

LITERATURA:

1.     Aronica, L., Ordovas, J. M., Volkov, A., Lamb, J. J., Stone, P. M., Minich, D., Leary, M., Class, M., Metti, D., Larson, I. A., Contractor, N., Eck, B., Bland, J. S. (2022). Genetic Biomarkers of Metabolic Detoxification for Personalized Lifestyle Medicine. Nutrients. 

2.     Bolognesi, G., Bacalini, M. G., Pirazzini, C., Garagnani, P., Giuliani, C. (2022). Evolutionary Implications of Environmental Toxicant Exposure. Biomedicines.

3.     DeAnn, J. L. (1998). The Detoxification Enzyme Systems. Alternative Medicine Review. 

4.     Hodges, R. E., & Minich, D. M. (2015). Modulation of Metabolic Detoxification Pathways Using Foods and Food-Derived Components: A Scientific Review with Clinical Application. Journal of nutrition and metabolism.

5.     Grant, D. M. (1991). Detoxification Pathways in the Liver. In: Harkness, R. A., Pollitt, R. J., Addison, G. M. (eds) Journal of Inherited Metabolic Disease. Springer, Dordrecht.